Babyboom generation, kraće
nazvani „bebibumeri“ su do sada najbrojnija
ljudska generacija na planeti. Kao što se
ponekad pojave skakavci. Rađali smo se posle
drugog svetskog rata, u dugom periodu od 1946.
do 1964. Uglavnom u onim državama koje su
ratovale. Zato je ta navala beba protumačena kao
posleratno olakšanje, kad su mogli da se množe
svi oni koji su se u ratu uzdržavali. Ipak, kada
se uzme u obzir koliko je ljudi poginulo u WW2,
a pominju se cifre od 55 do preko 100 miliona,
gde je logično bilo mnogo mladih i plodnih ljudi,
ovo objašnjenje nije dovoljno.
Pojava neobično velikog broja novorođenih beba
najpre je uočena u USA. Koja je učestvovala u
ratu, ali nije pretrpela nikakva razaranja, jer
rat nije vođen na njihovoj teritoriji. Oko 77
MILIONA ljudi se samo u USA smatra bebibumerima,
tamo je i nastao naziv. USA su posle tog rata,
gde su izgubile dosta vojnika i ratne tehnike,
izašle kao pobednik ali bez civilnih žrtava, sa
netaknutom teritorijom, gradovima industrijom i
kompletnom privredom. Još pre, ali i u toku rata
ostvarili su ogroman profit od prodaje oružja i
ostalih ratnih „potrepština“. Džon Štajner
govori da je još 1938. cela Evropa kupovala
vojne avione u Njujorku, a pod kraj rata su
preko Aljaske prodali samo SSSR-u preko 6 000
ratnih aviona (piše Andrej Makin). Neki tvrde da
je SSSR pristao da im preda Krim, ako ne uspe da
isplati te avione sa kamatom, ali je uspeo i
isplatio, pa im se tako jako zamerio.
Da ne govorimo o posleratnoj humanitarnoj pomoći,
koja je drugi najveći biznis, posle oružja.
Ukratko, USA su ušle u dugi period blagostanja.
Brajson piše da su već polovinom pedesetih
godina XX veka Amerikanci mogli lepo da žive i
kad bi radili samo 4 sata dnevno ili tri dana
nedeljno... ali oni su odlučili da rade više i
da troše mnogo više, na čemu su najbogatiji
profitirali, dok nisu postali najveća sila na
planeti. Nije dakle uopšte čudno što se tamo
rodilo tako mnogo bebibumera.
U razorenoj Evropi bilo je malo drugačije.
Bebibumeri su počeli da se rađaju kasnije i bilo
ih je manje, ali su ipak doveli do priličnog
porasta stanovništva. Poslovično nepouzdani
statistički podaci za ex Jugoslaviju kazuju da
je broj novorođenih beba rastao prosečno za oko
3-4 hiljade godišnje od 1946. pa nadalje, a da
je od 1951. počeo još nagliji rast. Moji su
roditelji pričali da se, kad sam ja bila beba
nije moglo proći ulicama od dečijih kolica. I
tako nekoliko godina. Sećam se da nas je pri
upisu u gimnaziju 1966. bilo duplo više nego
prethodne godine. Nas je bilo 14 prepunih prvih
razreda, a prethodne godine bilo ih je samo 7!
Masovni smo bili i kasnije na prijemnim ispitima
za fakultete. Zato smo trpeli najrigorozniju
selekciju. Zanimljivo da je među nama bilo mnogo
jedinaca i jedinica a kasnije baš dosta
neplodnih brakova. Što bi moglo značiti da se
priroda bila zabrinula da se mi previše ne
nakotimo... Isto tako je, kasnije, bilo mnogo
parova sa samo jednim detetom. Nije još
otkriveno odakle toliko bebibumera. I zašto?
Stari Sloveni su navodno verovali da se u Navu,
koji je večan, sreću preci i potomci, pokojnici
i nerođeni. Po tome bi se moglo pretpostaviti da,
kao u lirskoj drami Milice Novković, buduća deca
biraju svoje roditelje. A možda smo nekako
namirisali da dolazi lepo i mirno vreme, pa smo
svi navalili da baš u njemu odrastemo i živimo?!
To mirno vreme su nama u exyu devedesetih godina
XX veka pokvarili glupi ratovi, sankcije,
inflacije, bombardovanje sumnjive demokratije…
Sada starimo u lošim uslovima. Ali nas još uvek
previše ima. Razne “svetske” organizacije od SZO
do SMF su procenile da ljudi danas žive predugo
i staraca je previše. Zar onda nije jako čudno
što su se, kad je naišla korona, navodno
pokidali da sačuvaju baš prekobrojne starce?!
Pozatvarali su nas po kućnim pritvorima,
bolnicama, izolacijama… samo da buljimo u tv i
crkavamo od straha i panike. Pa koga ne dokrajči
zla epidemija, da ga smakne strah! Tu je naravno
bio krupni farmaceutski biznis sa raznim svojim
vakcinama i respiratorima, a narod su dodatno
podelili na vaksere i antivaksere. Kao da nije
bilo dovoljno što smo već bili podeljeni na
građane i seljake, bogate i siromahe, po verama,
i po neverama, po bojama i rasama i nacijama, po
polovima strejtovima, gejovima i trandžama, po
državama i generacijama, po političkim
orjentacijama i klasama, nego je stvorena još
jedna skroz bolesna podela tokom pandemije. Čak
su i sve lekare podelili na one koji su radili
kao robovi po kovid ambulantama i na ostale koji
su ‘ladili muda po ambulantama za neke obične
bolesti kao što su infarkt ili pak rak...
Na pandemiji su se mnoge kompanije i KRŠ-evi
obogatili! A laž je postala potpuno legalna i
sasvim je onemogućila istinu. Širenjem
najsmrdljivije laži da se sve čini zbog očuvanja
života staraca, preko milion državljana Srbije
zatvoreno je u kućni pritvor na skoro dva meseca!
Svi sa 65+ godina! Ustavom zagarantovano pravo
na kretanje prekršili su KRŠ i Vlada, ali niko
od medija se nije pobunio! Niko se nije
solidarisao sa neustavno pritvorenim ljudima.
Samo pojedinci. Dr Nestorović je napustio KRŠ.
Ceca Bojković je izjavila: “Umrećemo, ako moramo,
ali dok smo živi, pustite nas da živimo kao
ljudi”. Nasuprot njoj najbolji hrvatski pisac
Miljenko Jergović je rekao: “Ako im je više
stalo do zdravlja nego do slobode neka budu
zatvoreni.” Kao da je nas neko pitao?! Kao da se
može birati između zdravlja i slobode?!
Pročitala sam sve što je do tada napisao, ali
više neću.
Poznavala sam dosta bebibumera koji su umrli
ubrzo posle tog zatvora što im je uništio
imunitet, ali su umirali uglavnom od drugih,
starih boleština koje su ranije držali pod
kontrolom. Malo ih je umrlo baš od korone, a
poneko i od respiratora (na šta je takođe
upozorio Dr Nestorović). Podjednako su prošli i
vakcinisani i ne vakcinisani, osim što je među
vakserima, posle treće doze učestao moždani udar.
I mlađima i jačima, ali pogotovo matorcima,
srušen je prirodni imunitet, kondicija, i
optimizam pa su postali lak plen ove sumnjive
boleštine. Uništavan je namerno i sistematski
koristeći sve za šta je opšte poznato da dovodi
do pada imuniteta: stres, kućna izolacija,
nekretanje, debljanje, bez svežeg vazduha i
sunca… Ponavljam svi mediji su ćutali ili su čak
podržavali zatvaranje!
Ali nedavno je odložen europrajd i svi
prozapadni mediji su skočili na noge lagane
tvrdeći da je zabranjen. Nije zabranjen, nego je
odložen jer je procenjeno da im se u ovom
trenutku ne može osigurati bezbedna šetnja. Juče
je na Insajder tv Vuk Jeremić, inače opozicija,
izneo pravi argument. Kaže, država Srbija po
Ustavu mora da osigura pravo kretanja
državljanima Srbije, ali ne mora Belgijancima,
Dancima, Holanđanima… Voditelj ponavlja da će to
jako loše odjeknuti u EU i tvrdi da su mnogi
evropski lideri najavili svoj dolazak na
europrajd. Što se lidera tiče, mislim ja, neka
oni lepo dođu na Bitef, društvo je slično ali
prilika je ipak kulturnija. Zbilja nemam ništa
protiv LGBT, imam dosta prijatelja među njima,
ali meni te parade više liče na reklamu za gej
prostituciju nego na borbu za ljudska prava.
Verujem da su stvari baš onakve kakve izgledaju
i da izgled ne vara! Isto kao što shvatam da je
prozapadnim medijima puno više stalo do
europrajda gde bi se par desetina hiljada LGBT
osoba prošetalo Beogradom sat dva, nego do
slobode kretanja preko million državljana Srbije
od 65+ godina, dva meseca! Iju, naopako, što
vole Srbiju!
E sad što se tiče glasina da tamo neki “vladari
iz senke i duboke države” planiraju da prepolove
zemaljsku populaciju, jer nas je navodno previše…
Slažem se da prvo idemo mi matori, (mislim dok
još ima malo mesta u raju ). Da idemo odmah
posle Bajdena, Trampa, Soroša, Gejtsa i ostalih
matorih moćnika. Eno Gorbačov otišao…
Europrajd je u BG, na pravdi Boga ipak održan,
šačicu gejeva čuvala je divizija policije.
Putanja šetnje im je skraćena i sprovedeni su
kroz Tašmajdanski park. Zbog čega su se osećali
loše jer više vole da zaustave saobraćaj i da
idu džadom. Ako je šetnja, park je realno, bolji,
zar ne? Policiju su napali huligani i njima se
sada sudi. Kao i policajcima koji su odbili da
rizkuju živote za kurvanjske slobode. Podsećam:
ja verujem da su to parade gej-prostitutki a ne
miroljubivih gejeva kakvih ja poznajem mnogo i
protiv kojih nemam ništa. |
|
|